Podvodna orijentacija

U Hrvatskoj se prva natjecanja u podvodnoj orijentaciji održavaju krajem šezdesetih godina 20. stoljeća, a prvo Državno prvenstvo u samostalnoj Hrvatskoj održava se 1992. godine i od tada se kontinuirano u sustavu natjecanja održavaju klupska, županijska, međužupanijska, kup i Državna prvenstva.

Natjecanja u podvodnoj orijentaciji odvijaju se u muškoj i ženskoj konkurenciji u skladu s Pravilnikom. Osim općih pravila istim se regulira i daje opis disciplina, sistem natjecanja i tablice za vrednovanje postignutih rezultata.

Podvodna orijentacija je natjecateljska ronilačka disciplina u kojoj se osim fizičkih sposobnosti ističu i tehničke sposobnosti i znanja natjecatelja, s ciljem izvršavanja orijentacijskih zadaća pod vodom koristeći se pritom s dozvoljenom opremom.

Mjesto održavanja ovih natjecanja najčešće su jezera koja osiguravaju minimalna strujanja vode, ali i ograničenu vidljivost, minimalno 1 metar. Krajnji cilj natjecatelja je da u što kraćem vremenu pronađe ili zaobiđe postavljene orijentire, a da pritom cijelo vrijeme ostane pod vodom.

Natjecatelj roni na dubini od 1 do 2 m koristeći se natjecateljskim sklopom. Budući da se isti ne izrađuju serijski, natjecatelji ih izrađuju uglavnom sami, a sastoji se od kompasa, mjerača pređene udaljenosti i dubinomjera pričvršćenih na ronilački spremnik s hidrostatskim regulatorom koji natjecatelj gura ispred sebe. Uz ronilački spremnik s regulatorom i sklopom natjecatelji za prelazak staze koriste monoperaje radi veće brzine, kao i donji dio ronilačkog odijela u kombinaciji s olovom radi regulacije plovnosti te posebno izrađene maskice širokog vidnog polja.

Kako bi se natjecanje moglo pratiti od strane gledatelja i sudaca svaki natjecatelj za sobom vuče signalni plovak koji je vidljiv na površini. Najvažnije za natjecatelje je da se ne dozvoli izron dijela tijela ili opreme jer se to sankcionira diskvalifikacijom.

Ispravan prelazak staze vrši se uz pomoć upisanih kursova i udaljenosti u mjerilu nastalih izračunima i mjerenjima pomoću geodetske opreme za snimanje staze na površini.

PODVODNA ORIJENTACIJA

je ronjenje na nevidljive, vidljive ili kombinirane orijentire (repere). Discipline mogu biti pojedinačane i grupne.

Pojedinačne discipline

Cilj je u što kraćem vremenu zaobići sve orijentire te doplivati pod vodom u cilj što je moguće brže i sa što manjim odstupanjem od središta. Staza se sastoji od startne plutače, obilaznih orijentira postavljenih u obliku velikog slova M, nepravilnog peterokuta ili zvijezde te ciljne linije dužine 32 m.

Grupne discipline

Grupne discipline su discipline predviđene za ekipe koje se sastoje od 2 do 4 natjecatelja. Bodovi svih natjecatelja se zbrajaju za klupsko – ekipne plasmane. Na startu natjecatelji kreću pojedinačno (osim dicipline MONK) te za vrijeme utrke, nakon susreta na orijentiru, nastavljaju roniti zajedno do cilja. U disciplini MONK natjecatelji su međosobno povezani užetom. Jedan natjecatelj drži mjernu ploču pomoću koje izračunava koordinate orijentira, a drugi ga prati i skupa traže orijentire. Kartu s ucrtanim orijentirima natjecatelji dobiju na startu utrke.